Gojković Jazz Crew (old photos)
Duško Gojković, džez trubač, majstor opuštenog tona, nikada se nije razmetao svojim muzičkim mišićima, a ipak su njegove note uvijek pogodile srž.
Nadimak „pakleni trubač“ dobio je od nekoga ko je i sam bio veliki trubač: Dizzy Gillespie. O njemu je Gojković ovako govorio: „Volio je on mene, uvijek me forsirao. On je moj učitelj, što se kaže – „papa“. Od njega sam puno naučio, prošao tu školu. Naravno, sad drukčije sviram, najzad nakon toliko godina došao sam do toga da imam svoj stil prepoznatljiv. Pogotovo balade i stvari srednjeg tempa sviram na svoj način.“ (Duško Gojković: Insert iz intervjua za nedjeljnik ,,Vreme’’)
Duško Gojković i Dizzy Gillespie u Frankfurtu u džez klubu „Jazzkeller“ 1956. (Preuzeto sa Facebook stranice „Duško Gojković – Dusko Goykovich“)
Duško Gojković i Dizzy Gillespie u Frankfurtu u džez klubu „Jazzkeller“ 1956. (Preuzeto sa Facebook stranice „Duško Gojković – Dusko Goykovich“)
Duško Gojković i Dizzy Gillespie (Preuzeto sa Facebook stranice „Duško Gojković – Dusko Goykovich“)
U novembru 1956. godine sreo Milesa Davisa, koji je došao na Duškov nastup i tom prilikom mu se pridružio na bini. Miles ga je pozvao da dođe u Ameriku, na cedulji je napisao svoju adresu i privatni broj telefona i rekao: „Sada poznaješ mene, za početak to ti je dovoljno“. (Dio saopštenja Udruženja “Duško Gojković Džez Inicijativa’’)
Za nedjeljnik „Vreme“, Gojković je pričao da je sa Davisom bio prjatelj: „… i pitam ga jedno veče: „Ova stvar koju si svirao sinoć, ona treća stvar, koja to bješe, kako ide, srednji dio…“, pitam detalje. Kaže on: „Znaš šta, Duško, nije važno šta sviraš, nego kako sviraš.““
Kasnih 50-ih svirao je i bio prijatelj sa Stanom Getzom, Oscarom Pettifordom i Chetom Bakerom za kojeg kaže: „Bio je prvi od velikih starova koje sam upoznao u Frankfurtu već poslije dve-tri nedjelje kad sam došao iz Beograda. I odonda smo se družili i svirali cijelog života, sve dok čovjek nije nesrećno poginuo. On je bio vrlo talentovan. Pričao mi je – on je negdje iz Oklahome, njegova familija je negdje iz brda, s planina – braća i sestre nisu ni znali ko je on i šta to radi, nisu uopšte shvatili. Pjevao je kao što svira trubu, specijalan talent. Romantičan čovjek, moram da kažem. I taj njegov ton na trubi je bio izuzetan, unikat.“ (Duško Gojković: Insert iz intervjua za nedjeljnik ,,Vreme’’)
Chet Baker i Duško Gojković kasnih 50-ih u Frankfurtu (Preuzeto sa Facebook stranice „Duško Gojković – Dusko Goykovich“)
Chet Baker i Duško Gojković u minhenskom klubu Domicile (Preuzeto sa Facebook stranice „Duško Gojković – Dusko Goykovich“)
Chet Baker i Duško Gojković (Preuzeto sa Facebook stranice „Duško Gojković – Dusko Goykovich“)
Na drugoj fotografiji Baker i Gojković nalaze se u minhenskom klubu Domicile, za koji Duško, u svojoj biografiji, piše da je po opštem mišljenju muzičara bio najbolji klub u to vrijeme na evropskom kontinentu. Gojković je u klubu Domicile nastupao sa različitim sastavima i tamo osnovao „rehearsal big band’’ iz koga je izrastao Duško Gojković Munich Big Band.
Jednom prilikom, tokom doručka sa prijateljima, Getzom, Pettifordom i Farmerom, Gojković je rekao da je dobio stipendiju za studije komponovanja i aranžiranja u Berkliju: ,,…Getz izvadi onaj izmašćeni jelovnik, umrljan od kobasica i od piva, napiše preporuku i svi potpišu. Ja to spakujem i pošaljem. Poslije dobijem pismo: ,,u svakom momentu možeš da dođeš.’’’’ (Duško Gojković: Insert iz intervjua za nedjeljnik ,,Vreme’’)
Duško Gojković bio je stalni član „The Kenny Clarke/Francy Boland Big Band’’ ili CBBB (The Clarke Boland Big Band). Bend je osnovan 1960. i tokom desetak godina postojanja predstavljao je jedan od fenomena istorije džeza jer su članovi bili različitih nacionalnosti. Najčešće okupljanje benda bilo je u Kelnu.
Grupni portret članova CBBB (Preuzeto sa Facebook stranice „Duško Gojković - Dusko Goykovich“)
CBBB na turneji, negdje u Njemačkoj (Preuzeto sa Facebook stranice „Duško Gojković – Dusko Goykovich“)
(Preuzeto sa Facebook stranice „Duško Gojković – Dusko Goykovich“)
Fotografija sa Kennyem Clarkom 1961. zabilježena u foajeu studija Electrola-Studio Köln, gdje je snimljen album „Internacionalni Jazz Oktet Duška Gojkovića sa Keni Klarkom“. Dio ovog snimka nalazi se i na albumu “The Golden 8” koji se može smatrati začetkom The Clarke Boland Big Banda.
Omot albuma: (Preuzeto sa discogs.com)
Omot albuma: (Preuzeto sa discogs.com)
Na sljedećoj fotografiji su Duško Gojković i Art Blakey, džez bubnjar. Svirali su u jednom od džez klubova koji su stvarali istoriju scene u Minhenu „Alotria“.
Nakon studija u Americi, Gojković je svirao sa džez velikanima: ,,…Nazvao je Maynard Ferguson – odem u Njujork sjutradan i ostanem godinu i po kod njega. On rasturi bend, ode u London, sljedeći dan zove me Woody Herman. Ostanem dvije godine s njime, prošli smo Ameriku…’’ (Duško Gojković: Insert iz intervjua za nedjeljnik ,,Vreme’’)
Po povratku u Njemačku, sa reputacijom odličnog big bend muzičara i izvanrednog soliste, formirao je sekstet i 1966. snimio prvi album ,,Swinging Macedonia’’. Eckart Rahn, producent albuma: „Muzika koja je snimljena ta dva posljednja dana avgusta 1966. je spoj melodija i ritmova koji je smješta negdje između Skoplja, Bostona, Kaira i Ugande – to je muzička odiseja, to je Swinging Macedonia. Možda će se kroz vaše zvučnike čuti malo opuštena, ali ipak skoncentrisana atmosfera studija.“ (Preuzeto: harmonies.com)
Duško Gojković je u Kelnu osnovao džez klub „Dusko’s Jazz Studio“. U klubu su gostovale brojne džez zvijezde tog vremena, ali i neki od muzičara koji su kasnije postali zvijezde. Radio Keln je u Duškovom studiju snimao jednom mjesečno jer je klub bio akustički besprijekorno osmišljen i opremljen.
Povodom smrti Duška Gojkovića, džez trubača, kompozitora, aranžera i dirigenta, njemački portal br-klassik.de piše da je Gojković bio je majstor opuštenog tona. ,,Vjerovatno jedva da je postojao džez trubač koji je na poslu izgledao opuštenije. Bez obzira sa kim je bio na sceni, bio je u miru sa samim sobom. Kada dođe red na njegov solo, ležerno došeta do mikrofona u svojoj ležernoj jakni, prisloni instrument usnama i pusti da se tonovi ljuljaju: u finim linijama koje nikada nisu djelovale napeto, ali koje se nadovuju jedna na drugu sa velikim osjećanjem za formu. Solo na trubi: kod njega nije bilo brže-više-dalje sa insceniranim naporom, već spontana kompozicija. U džezu, visoki ideal – ali samo rijetki su njime vladali kao i ova svjetska zvijezda iz bivše Jugoslavije, koji je doživljavao Minhen kao svoj dom: Duško Gojković.’’ (Preuzeto: br-klassik.de; prevod: redakcija Jazzmne)
Više o Dušku čitajte na našem portalu: In Memoriam: Duško Gojković